Interaktivna mapa
Klikni i saznaj
Manastir Svete Trojice
Manastir Svete Trojice nalazi se oko 1,5 kilometara sjeverno od centra Pljevlja, iznad rijeke Breznice, u području Gornje Vrhobreznice. Podignut je 1537. godine, kada je jeromonah Visarion izgradio prvobitnu crkvu, dok je 1592. godine monah Georgije Poblaćanin dogradio pripratu. Freske u crkvi nastale su između 1592. i 1595. godine, a naslikao ih je pop Strahinja iz Budimlje, jedan od prvih domaćih slikara na ovom prostoru. Prvi pisani pomen manastira potiče iz 1573. godine, kada je monah Sava prepisivao rukopis u manastirskoj prepisivačkoj radionici. Tokom XVI i XVII vijeka u manastiru je prepisano više bogoslužbenih knjiga, od kojih se neke danas čuvaju u bibliotekama u Beču, Pragu i Sankt Peterburgu. U velikom požaru 1859. godine izgorjeli su manastirski konaci, nakon čega su obnovljeni, dok je crkva današnji izgled dobila 1876. godine. U manastirskoj riznici čuvaju se ikone iz XVI i XVII vijeka, kao i crkveni predmeti poput putira iz 1578. godine. Manastir je tokom osmanske vlasti služio kao mjesto okupljanja pravoslavnog stanovništva iz Pljevalja i okolnih krajeva, a danas predstavlja jedan od najstarijih sačuvanih manastirskih kompleksa u sjevernoj Crnoj Gori.
Husein-pašina džamija
Husein-pašina džamija izgrađena je između 1569. i 1573. godine, za vrijeme osmanske vlasti, kao zadužbina Husein-paše Boljanića, visokog osmanskog državnika porijeklom iz sela Boljanići kod Pljevalja. Džamija se nalazi u centru Pljevlja, na nadmorskoj visini od oko 770 metara, u neposrednoj blizini starog gradskog jezgra. Minaret džamije visok je oko 42 metra i smatra se jednim od najviših minareta na Balkanu iz tog perioda. Građena je od tesanog kamena, sa kupolom prečnika oko 13 metara, što je čini jednom od većih džamija podignutih u Crnoj Gori tokom XVI vijeka. Unutrašnjost džamije ukrašena je bogatim ornamentima, dok je mihrab izrađen od fino obrađenog kamena sa dekorativnim elementima karakterističnim za klasičnu osmansku arhitekturu. U džamiji se čuva i rukopis Kur'ana iz XVI vijeka, ukrašen zlatom i orijentalnim ornamentima, koji predstavlja jedan od najvrijednijih primjeraka islamske kaligrafije u regionu. Tokom XX vijeka džamija je više puta obnavljana, posebno nakon oštećenja tokom Balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata. Danas Husein-pašina džamija predstavlja jedan od najprepoznatljivijih kulturno-istorijskih spomenika u Pljevljima i važan primjer osmanske arhitekture u Crnoj Gori.
Pljevaljska čaršija
Pljevaljska čaršija formirala se sredinom XV vijeka nakon uspostavljanja osmanske vlasti, kada su Pljevlja postala administrativno i trgovačko središte ovog dijela Sandžaka. Čaršija se razvila uz glavnu trgovačku rutu koja je povezivala Dubrovnik sa unutrašnjošću Balkana i gradovima poput Sarajevo i Skoplje. U XVI vijeku u čaršiji je postojalo više od 100 zanatskih radnji, među kojima su dominirali kujundžije, kazandžije, sarači i abadžije. Razvoju čaršije doprinijela je izgradnja Husein-pašina džamija između 1569. i 1573. godine, oko koje su se formirali trgovi i dućani. U XVII vijeku čaršija je imala hanove i karavan-saraje u kojima su odsjedali trgovci iz Dubrovnika, Sarajeva i Novog Pazara. Veliki požari u XVIII i XIX vijeku uništili su dio drvenih objekata, nakon čega su mnoge radnje obnovljene od kamena. Nakon 1912. godine i završetka osmanske vlasti, čaršija gubi dio svog trgovačkog značaja zbog razvoja novih gradskih ulica i modernih prodavnica. Danas se Pljevaljska čaršija smatra istorijskim jezgrom grada i prostorom koji svjedoči o trgovačkom i zanatskom razvoju Pljevalja kroz više vijekova.
Nizamska džamija
Nizamska džamija izgrađena je 1896. godine u centru Tuzi, u periodu kada je ovo područje bilo pod osmanskom upravom. Džamiju su podigli lokalni muslimani uz pomoć osmanskih vojnih vlasti, po čemu je i dobila naziv „nizamska“, što se odnosi na regularnu vojsku Osmanskog carstva – nizam. Objekat je građen od tesanog kamena, sa pravougaonom osnovom i jednim minaretom visine oko 20 metara. Džamija se nalazi u starom jezgru Tuzi, nedaleko od nekadašnje trgovačke rute koja je povezivala Podgorica sa Skadar. Tokom balkanskih ratova 1912. godine džamija je pretrpjela manja oštećenja, ali je ubrzo obnovljena sredstvima lokalnog stanovništva. U periodu između dva svjetska rata služila je kao glavna gradska džamija i mjesto okupljanja muslimana iz Tuzi i okolnih sela. Tokom druge polovine XX vijeka više puta je restaurirana, pri čemu su sačuvani izvorni arhitektonski elementi i unutrašnja dekoracija. Danas Nizamska džamija predstavlja najstariji sačuvani vjerski objekat u Tuzima i jedan od prepoznatljivih istorijskih simbola ovog područja.
Zavičajni muzej
Zavičajni muzej u Pljevljima otvoren je 1951. godine, u prostorijama prilagođenim za muzejsku djelatnost unutar Centra za kulturu. Osnovan je s ciljem prikupljanja, čuvanja i prezentacije kulturno-istorijskog naslijeđa Pljevalja i okolnih krajeva. U stalnoj postavci nalaze se arheološki nalazi, etnografski predmeti, crkveni i manastirski eksponati iz XVI i XVII vijeka, te rukopisi povezani sa Manastirom Svete Trojice. Muzej čuva i zbirku oružja, novca i svakodnevnih predmeta koji prikazuju život lokalnog stanovništva tokom osmanskog i modernog perioda. Poseban segment posvećen je zanatima i industrijskom razvoju Pljevalja tokom XIX i XX vijeka. Tokom 1990-ih godina muzejski prostori su renovirani i modernizovani, a uvođeni su depoi za bolju zaštitu građe. Muzej redovno organizuje izložbe i edukativne programe koji približavaju historiju lokalnoj zajednici. Danas Zavičajni muzej Pljevlja predstavlja ključnu instituciju za očuvanje i predstavljanje materijalnog i nematerijalnog kulturnog naslijeđa sjeverne Crne Gore.
Crkva Svetog Antuna
Crkva Svetog Antuna nalazi se u centru Tuzi i predstavlja katoličku crkvu posvećenu svetom Antunu Padovanskom. Njena gradnja počela je 1930. godine, a završena je tek 1999. godine, što je posljedica prekida u radovima uslijed političkih i ekonomskih okolnosti tog vremena. Crkva je projektovana prema uzoru na zagrebačku katedralu, ali s razmjerno skromnijim dimenzijama i elementima romaničkog stila. Arhitektonski je trobrodna bazilika sa izduženim srednjim brodom i dva bočna broda, dok se iznad glavnog ulaza uzdižu pravougaone kule‑zvonici. U oltarskom dijelu nalaze se vitraži koje je 1986. godine izradio slikar Josip Botteri iz Splita, što svjedoči o angažovanju umjetnika iz šire regije. U dvorištu crkve 1997. godine postavljena je skulptura Majke Tereze, koja dodatno obilježava vjerski ambijent prostora. Tijekom više decenija gradnje i zajedničkog ulaganja lokalnih vjernika, crkva je postala mjesto okupljanja katoličke zajednice iz Tuzima i okolnih mjesta. Danas ova crkva stoji kao najvažniji katolički sakralni objekat u Tuzi i simbol duhovne tradicije zajednice kroz XX vijek.